srijeda, 10.04.2013.
Internet kao Aleksandrijska biblioteka
Alexandrija je danas grad u Egiptu koji ima nešto manje stanovnika nego cijela Hrvatska – oko 4.1 milijuna, i uz sve njih je tek drugi Egipatski grad po veličini (prvi je Kairo s duplo više stanovnika nego Hrvatska). Zbog svog dobrog položaja na obali Sredozemnog mora, na sjeveru Egipta i “prekoputa” Turske, Cipra, Krete i Grčke, Alexandrija je bila “dragulj Sredozemlja” i glavni grad Egipta gotovo 1000 godina. Grad je tijekom većine ovog dugog vremenskog razdoblja bio vrlo prosperitetan, te je na relativnom malom prostoru razvijena velika količina kulture. Dvije ljudske tvorevine su danas prešle gotovo u mit – Svjetionik na Rodosu (na ulazu u gradsku luku) i Aleksandrijska biblioteka.
Teško je točno reći koliko je ova biblioteka bila značajna za antički svijet, no činjenica da ju spominjemo danas, oko 2300 godina nakon njenog osnutka, govori koliko je njezino postojanje važno za našu globalnu kulturu. Danas je Aleksandrijska biblioteka simbol slobodnog širenja znanja jer je bila prva biblioteka ikada koja je skupljala znanje bez obzira odakle je došlo – prva ikada sa eksplicitnom misijom sakupljanja “znanja cijelog svijeta,” ali i simbol upozorenja što se događa kada znanje prestane biti cijenjeno.
Kako skupiti “znanje cijelog svijeta” u godini 300 p.n.e.?
Zamislite godinu 300 p.n.e. Vjerojatno ne možete. U najboljem slučaju možda imate ovako nešto na umu:
…no ova umjetnička slika je idealizirana, a čak i ako je približno točna, predstavlja živote tek vrlo malog dijela populacije. Likovi na slici su tadašnje verzije današnjih megabogataša, glumaca, pjevača ili čak nogometaša. Čak niti slijedeća slika ne predstavlja dovoljno dobro kako je većina ljudi tada živjela:
Ono što slike ne prikazuju su detalji svakodnevnog života, koji se izuzev u malobrojnim mjestima u svijetu odvijao u okruženjima koja su sličnija ovoj slici:
Možete li zamisliti kako je to kada, ako ste žedni, morate otići na rub sela (ili često puno dalje) do najbližeg bunara? Kada nuždu vršite također na kraju sela i, ako imate sreće, negdje daleko od onog bunara? Kada ste gladni, morate sami zamijesiti kruh, upaliti vatru kako znate i umijete, ispeći ga i tek onda pojesti? Kada morate raditi za sol (odatle dolazi riječ salary) i drugih “začina” nemate? Kada ste sretni ako doživite 25.-tu godinu života, a ako doživite 40.-tu automatski postajete seoski mudrac jer jednostavno nema nikog starijeg sve do drugog sela, udaljenog 100 km? Kada nitko koga znate i za koga znate ne zna čitati?
U takvim uvjetima, Aleksandrijska biblioteka je doslovno čudo svog vremena.
U okolnostima kada su knjige bile rijetke i većini ljudi beskorisne, ova biblioteka je uspjela iz dva razloga: prvi je bio dobro definiran i financiran mandat – danas bi rekli da su imali misiju i sredstva kojima da ju ostvare – a drugi je bio omogućen ovim prvim: imali su agresivan pristup ispunjavanju svojeg zadatka. Biblioteka u Aleksandriji je osnovana, financirana i podupirana od ondašnjih kraljeva Egipta, dinastije Ptolomejevića, koji su njenim službenicima dodijelili ovlasti pregleda sadržaja svakog broda koji dolazi u aleksandrijsku luku (kojih je bilo relativno puno za ondašnje vrijeme) u potrazi za knjigama, te da svaku koju nađu uzmu na kopiranje prije nego ju vrate ili proslijede originalnim vlasnicima. Ova praksa nije bila ograničena samo na “unikate”, jedinstvena djela, nego sva koja su prolazila. Poznato je da su filozofi – bibliotekari iz Aleksandrije skupljali različite verzije istih tekstova za kasniju analizu i usporedbu, te su na ovaj način obrađeni i sačuvani tekstovi Homera – Ilijada i Odiseja.
Zašto danas više nemamo to znanje?
Unatoč tome što je bila nadeleko poznata i u svoje vrijeme, Aleksandrijska biblioteka je bila uništavana (manjim ili većim dijelom) najmanje četiri puta. Prvi put je bilo gotovo slučajno, kao kolateralna žrtva Cezareve opsade Aleksandrije 48. godine p.n.e. kada je spaljena tijekom akcije koja je rezultirala zapaljenjem luke i širenjem vatre prema gradu. Biblioteka je ponovno uspostavljena i nastavljena je njena tradicija skupljanja (iako vjerojatno u manjem opsegu) no ponovno je veći dio sadržaja izgubljen u pohodu cara Aurelijana oko 270. godine n.e. koji je vraćao grad pod rimsku vlast nakon lokalne pobune.
Zadnja dva događaja koja su biblioteku odnosno njen sadržaj dokrajčili su bili izravno potaknuti religijom: nakon što je car Teodozije proglasio kršćanstvo državnom religijom, biskup Teophilus je naredio zatvaranje i pljačku “poganskih” hramova 391. p.n.e., među kojima je bio i Serapeum u kojem je bio dio sadržaja, a nakon pada Aleksandrije u ruke muslimanske vojske je kalif Omar izrekao poznatu osudu da “ako biblioteka sadrži znanje u skladu s Kuranom, onda je nepotrebna, a ako sadrži znanje koje nije u skladu s Kuranom, treba ju uništiti.”
Nakon zadnje katastrofe, biblioteka se više nije obnavljala, sve do 1970-tih godina kada je pokrenut projekt svojevrsnog homagea ovom čudu antičkog svijeta – Bibliotheca Alexandrina.
Kako skupiti “znanje cijelog svijeta” u godini 2000.?
Zanimljivost modernih vremena je da danas živimo u Aleksandrijskoj biblioteci! Znanje iz nje možemo pokupiti na svakom mobitelu, laptopu i stolnom računalom koje je priključeno na Internet!
Još bolje od toga, većina ljudi nije upoznata s tim da je svako računalo (i laptop i mobitel) na Internetu doslovno dio Interneta jer može posluživati sadržaj svim drugim takvim računalima, svatko može sudjelovati u ovoj virtualnoj biblioteci. Dio razloga zašto je ova mogućnost izvan fokusa je zbog poslovnog modela telekoma, koji su živjeli od monopola na komunikacije i koji su počeli centralizirati usluge kao što su serveri za e-mail i web jer ih mogu dodatno naplatiti. Paradoksalno, taj dio kolača su im uzele usluge u cloudu kao što su Facebook i Google Mail, koje su još i više centralizirane. No ne mora biti tako – svako računalo na Internetu može biti vlastiti Facebook, vlastiti mail server i web server, obavljati sve druge funkcije ako treba.
Ne moramo i ne želimo više skupljati znanje cijelog svijeta na jednom mjestu! Svatko tko to želi može već danas napraviti lokalnu kopiju cijele Wikipedije, preko torrenata preuzeti i dijeliti Linux i druge slobodne sadržaje na način koji će preživjeti sve lokalne kataklizme. Sharing is caring!
Što se ne smije dogoditi?
Danas je svijet na prekretnici. Prvi put u povijesti imamo globalni medij koji uz iznimke nekoliko totalitarnih država i malo većeg broja siromašnih država (obje kategorije trebaju našu pomoć) uistinu povezuje i ujedinjuje sve ljude svijeta. Ljudi mogu bez posrednika vidjeti životne uvjete drugih i težiti da ih ostvare lokalno, ili pomoći drugima da ih ostvare. Svatko može pokrenuti blog o svojoj nevolji i naći sugovornika. Umjetnici više nego ikada prije imaju šansu svoj rad prikazati najširoj mogućoj publici – cijelom čovječanstvu!
Ne smijemo dozvoliti da rat protiv terorizma i okružje straha dokinu ove mogućnosti! Ne smijemo dozvoliti da predrasude i ideje čije vrijeme je prošlo budu razlog umjetnog ograničavanja Interneta!
Autor:
Ivan Voras, kandidat Piratske Stranke Hrvatske za EU parlament
Oznake: pirati, EU, izbori, ppeu, politika, stranke
ponedjeljak, 08.04.2013.
Frizerke se nemaju kome potužiti-Kako je Predsjedniku iskočio oblačić o nelegalnim Windowsima
Povrh svega što vam se događa, osjećate li se kao lopov?
Zato jer na laptopu imate ne baš sasvim legalne Windowse. Zato jer na telefonu nosite glazbu koju vam je dao prijatelj, a ne znate joj podrijetlo?
Želio bih vam barem malo uljepšati dan: niste lopov.
Međutim, taj vas osjećaj prati i ne možete ga se otresti. Niste krivi, jer uz sve što se danas reklamira, reklamira se i da ste krali.
To vam poručuju glazbene kompanije i udruge koje su državni monopoli da skupljaju glazbeni porez.
To vam poručuje pet korporacija u filmskom biznisu.
To vam poručuju i kad objave vijest da je netko uhićen, ili da je izvedena spektakularna akcija uništavanja zaplijenjenih nezakonnitih CD-a i DVD-a tako da ih je pregazio neki građevinski stroj.
Jeste li doista potkradali sirote glazbenike, koje uvijek guraju u prvi plan u takvim porukama, ili glumce i redatelje, čije slike ističu u takvim porukama?
U intervjuu za Entertainment Weekly 2. travnja šef programa mreže HBO Michael Lombardo je rekao doslovno ovo:
— Procjenjujemo da je preko ilegalnih internetskih mreža milijun puta skinuta serija “Igra prijestolja”. Pa što? Nama to kaže da je serija tražena i to nam je neka vrsta komplimenta. Ali se taj fenomen ni na koji način nije odrazio na prodaju DVD-a i BD-a, a ni na gledanost novih epizoda — rekao je Lombardo u povodu početka emitiranja treće sezone najskupljeg serijala u povijesti televizije, a čije su posljednje dvije sezone snimane na lokalitetima u Dubrovniku.
http://insidetv.ew.com/2013/03/31/hbo-thrones-piracy/
Čega se Lombardo boji?
— Najviše me brine što oni koji seriju skidaju neće dobiti onu kvalitetu zbog koje je u nju uloženo toliko novca. Slika i zvuk tako skinutih epizoda mogu omogućiti da se prati tijek priče, ali jednostavno, ne mogu biti one kvalitete produkcije u koju smo uložili toliko novca. Nama je žao što ljudi s tako skinutih medija ne mogu doživjeti ono na što smo posebno ponosni, naše ulaganje koje se pokazalo ispravnim! Ali, na neki način, svaki skinuti nastavak je na neki način reklama za original. Uopće ne sumnjam da će ondje gdje se serija još ne prikazuje na taj način porasti pritisak da se serija prikaže na način koji prikazuje njene najbolje kvalitete — kaže Lombardo.
Činjenica je, međutim, da s početkom emitiranja treće sezone diskovi za reproduktore DVD-a i BlueRaya premašuju rekode!
Na drugi način, Lombardo je zapravo kritizirao snažnu kampanju koju je u Velikoj Britaniji pokrenula udruga nakladnika British Phonographic Industry (BPI) da se pružateljima internetskih usluga sudski naredi da blokiraju pristup švedskom portalu za razmjenu glazbe, softvera i filmova The Pirate Bay.
Tehnički gledano, to je zapravo nemoguće. Mreža internet je infrastruktura koncipirana još 1963. godine da mreža izdrži i teške, pa i nuklearne udare, a da se veze održe unatoč pretrpljenih šteta. Tako je 1968.-1969. uspostavljena mreža isprva između četiri sveučilišna računalna centra na zapadu SAD-a, u Kaliforniji i državi Utah. Poslije su se od 1970. godine mreži postupno pridruživali drugi centri na istoku SAD-a, a od 1973. i sa zemljama s druge strane Atlantika. Napokon, od 1983. godine ta se mreža organizacijski razdvojila na civilni i vojni dio, čime je počela i komercijalizacija interneta. Dakle, kad ukinete jedan kanal, usluga će vam doći jednakom brzinom zaobilazno.
Budući da je glavna osobina digitalnoga upravo u tome da su sve kopije identične, oni koji su najprije proklinjai osobne magnetofone, a potom i videorekordere, odmah su prokleli i računala. Magnetofoni i VHS su im, odjednom, postali dobri. Svaka nova kopija lošije je kvalitete od izvornika.
Nekako se uvijek ista kategorija već dva stoljeća protivi novim medijima. Kad se pojavila fotografija, proricali su smrt slikarstva. Kad se pojavio gramofon navijestili su smrt opere, a tek kad se pojavio radio! I onda “definitivna smrt kazališta” kad se pojavilo kino za bakrenjak, a kino su pokopali čim se pojavila televizija! Ali se ni televizija ne da…
Pametni su u međuvremenu na mrskim novim medijima prodali istu stvar s vinila na kaseti, potom na CD-u, potom u iTunes Music Storeu.
Pametni su u međuvremenu već izraubane filmove još jednom prodali televiziji, na VHS-u, DVD-u, BlueRayu…
Prolazi samo ono što vrijedi. Smeće je smeće bez obzira na medij. Ili vrstu.
I internet im nimalo ne smeta, jer su ga filmaši zatrpali trailerima, teaserima, s prvih pet ili deset minuta filma.
Bedasti su rekli: ugasite internet!
I svoje kupce su nazvali lopovima. Više puta.
Svoje nosače zvuka, koje žele prodavati komadno, zajedno s tvornicama koje ih štancaju, skladištima, kamionima… pod svaku cijenu žele zadržati. Jedan je proizvođač čak u svoj audio CD ugradio zlonamjerni softver da ga se ne može reproducirati na računalu!
Oprostite, ako sam ga platio, što se koga tiče na kakvom ću ga uređaju slušati, u društvu s nekim ili sam. U stanu, tramvaju, autu.
Kao da me sumnjiči što sam knjigu posudio prijatelju i on mi je nikada nije vratio.
Samo što s glazbom nije isto kao s kompletom Hegela kojega sam posudio mlađem kolegi. Hegela mi je morao vratiti, a poslije si ga je kupio sam.
I mnogo je CD-a prodano nakon što sam nekima poslao MP3 nekog svojeg otkrića.
Ali neke druge nije vrijedilo uvjeravati da se ni osobna računala ne bi širila da nije bilo “ileganog” kopiranja. Ljudi su ih kupovali iz radoznalosti, a kad su se pokazala produktivnima, da se na njima može zarađivati za život, u nakladništvu, glazbi, filmskoj industriji, radiju… Umnožena računala postala su tržište. Bez toga širenja ne bi bilo tržišta.
Oni koji ne shvaćaju da se nešto promijenilo još uvijek drve po starom. Shvaćaju da je s internetom nastala izravna mreža između stvaralaca sadržaja i njegovih potrošača te da je njihova uloga na stari način svakim danom sve nepotrebnija. Ali ih novi način nimalo ne zanima.
Perfidnost u tome što malo njih uopće zanima što je tu nova i koja je njihova uloga u tome.
Uspjel su ušutkati pokuse kao što su mp3.com i Napster, ali nisu izmislili iTunes Music Store, koji dokazuje da se i to može naplatiti. Ali da je to neka drugačija trgovina. Za glazbu, TV emisije, knjige, filmove, softver. I da novac ponovno pljušti kroz novi kanal.
U čemu je razlika?
U tome da treba zasukati rukave i mozak i shvatiti da je sve drukčije.
Umjesto toga, oni koji vas nazivaju lopovima, ponašaju se kao da su svoja dobra iskrcali nasred trga. Nisu ga ni ogradili, kamo li razvrstali na policama. Nema ni ulaza ni izlaza, a kamo li blagajne na izlazu. Nego se odmah dernjaju: Kradu! I onda šalju policiju da po kućama lovi jednoga po jednoga.
Uostalom, tako po frizerajima i danas idu inkasatori ZAMP-a i naplaćuju slušanje radija.
I onda se dogodi nešto doista ironično.
Predsjednik Republike na svom starom radnom mjestu, na Pravnom fakultetu, u petak, 5. travnja. Motivira studente da izađu na izbore za parlament EU. I onda – blamaža. Čovjeku koji je koncipirao zaštitu autorskih prava u Hrvatskoj, koji je ustrojio ZAMP, dogodi se da mu na projekcijskom platnu za vrijeme njegove prezentacije pred svima iskoči upozorenje da su mu Windowsi nelegalni!
Zgodna anegdota. Ali ne znamo čija je greška. No lik i oblačić u ovom kontekstu su, zamrznuti na fotografiji u svakom su slučaju prekrasno pikantna kombinacija. Koliko i svojedobna naslovnica Ferala s Tuđmanom i Miloševićem u krevetu, ali ovaj put bez Photoshopa.
Kad je slika izašla – svi su se smijali. Ali nitko se nije sjetio da je ppredsjednik na javnom skupu puštao Tota Cutugna s YouTubea.
Javni skup? Pitam se, je li za Tota platio ZAMP, kao što ga pokušavaju naplatiti na dobrotvornom koncertu KUD-a Šestine u Dobrovoljnom vatrogasnom društvu gospođe u nošnjama pjevaju šestinske narodne pjesme? Čisto sumnjam.
Ali, ne bih ja kritizirao Ivu Josipovića što na javnom skupu (a što je to drugo, kada predsjednik nastupi pred stotinama studenata, novinara i o tome još izađu vijesti u novinama, na portalima i televiziji) najvjerojatnije nije platio ZAMP. Isto ono što frizeraji moraju.
Poanta je u tome što i Ivo Josipović shvaća da je YouTube, na kojemu je sve “besplatno”, danas glavni medij za promociju glazbe. Važniji i od iTunesa.
Autor:
Miroslav Ambruš- Kiš, kandidat Piratske Stranke Hrvatske za EU parlament
Oznake: pirati, EU, izbori, politika, stranke, Josipović, Michael Lombardo, mp3, predsjednik, ZAMP
nedjelja, 07.04.2013.
Katastrofalno stanje državnog IT-a, iliti “zašto stalno kompjuter ne radi”
Bio sam danas prijaviti se za privremeno mjesto glasovanja i sve je prošlo u redu osim što – zapravo se nisam uspio upisati. Odnosno jesam, ali nisam. Nemam potvrde.
Dođem na opisano mjesto (Trg Francuske Republike 15, za Zagreb), portir me ljubazno uputi na drugi kat i sobu 68, treći sam u redu i slušam kako ljudi ispred mene pričaju da nešto ne radi. Jedna gospođa otvori vrata, pita da li možemo predati svoje molbe i tako svi uđemo u sobu. A u sobi – ljudi bespomoćno sjede jer “kompjuteri ne rade.”
Naravno da nije problem u “kompjuterima” samima po sebi (množina) jer struje ima, nego ne radi aplikacija za unos podataka! Na temelju poznavanja kako radi većina IT-a u lokalnoj upravi Zagreba (ali i državnoj), mogu napraviti educated guess o čemu se radi, i izreći to jednom rječju: APIS.
Puno ljudi ne zna, a još manje razumije zašto je to bitno, da ogromna većina IT-a u upravi radi na tehnologijama mainframea koje se nisu suštinski mijenjale od 1960-tih godina. Od tog vremena do danas čovječanstvo je izumilo televizore u boji, GPS, CD i DVD medije, mobitele, Internet, umjetna srca i Viagru, ali te novotarije su zaobišle našu dragu upravu.
Koncepti kao što su MVCC i distribuirane baze podataka kada više korisnika radi na sustavu odjednom i mogu uvesti otpornost na nedostupnost centraliziranog sustava (sjetite se da tako radi i Internet) su stari “samo” 20-tak godina. Upravo zbog mainframea imamo zastarjele formate razmjene podataka s FINA-om i drugim institucijama (tipa “tekstualni file na disketi”).
Kao IT novinar, inženjer računarstva i znanstvenik mislim da imam argumenata tvrditi da su APIS i druge firme koji su efektivno rupe kroz koje curi novac (Mirovinsko je još jedan primjer takvog sustava) učinili više štete IT-u u Hrvatskoj nego rat. Da li ste znali da svaki puta kada na webu www.oib.hr na svoj OIB tako da upiše JMBG Hrvatska država plaća međunarodnom (ne lokalnom) IBM-u nekoliko centi? Jer to je poslovni model mainframea iz 1960-tih da netko u državi kao što je Hrvatska ide implementirati sustav OIB-a na mainframeu debelo unutar 21. stoljeća.
Država od manje od 5 milijuna stanovnika može sve svoje centralizirane potrebe za pohranom i obradom podataka obavljati na modernom iPhone-u – toliko smo mali.
“Srećom”, svi su već navikli da ništa ne radi i službenici su jednostavno primili naše molbe i rekli nam da se sami informiramo gdje je biračko mjesto kojem adresa na molbi pripada. Jer štaćemo sada, kompjuteri ne rade.
Autor:
Ivan Voras, kandidat Piratske Stranke Hrvatske za EU parlament
Oznake: izbori, Izbori za EU parlament, kritika, politika, Vlada
Nepozivanje udruge Franak u radno tijelo o izmjeni zakona o kreditnim institucijama
Kako Hrvatska Vlada ismijava sveto pravo građana da sudjeluju u donošenju zakona, najbolje prikazuje primjer udruge Franak.
Udruženje koje ima preko 3.000 građana sa aktivnim članstvom, nije pozvano u radno tijelo za izmjenu zakona o kreditnim institucijama.
A javnu raspravu je Vlada održala od 24.12.2012 do 15.1.2012., da smo zlobni rekli bi u dane kada nitko ne pazi na takve stvari :)
Nije ni na odmet primjetiti kako je Vlada odustala od savjetovanja sa građanskim udrugama, ali nije zaboravila u radno tijelo staviti predstavnike kreditnih institucija (banaka).
Toliko o želji za demokratskim procesom.
Da podsjetimo, jedno od osnovnih zahtjeva pirata je borba za fluidnu (elektroničku) demokraciju. Gdje bi građani suodlučivali u demokratskom procesu tijekom cijelog mandata vlade.
Bilo bi interesantno vidjeti, koliko bi si vlada tada dopustila ovakvog prostora za igru demokracije staroga kova (4 godine radimo što želimo i nadamo se da ćete u međuvremenu sve zaboraviti).
Birajte pirate. Za demokraciju svaki dan,a ne svake četiri godine.
Autor:
Dario Vidović, kandidat Piratske Stranke Hrvatske za EU parlament
Oznake: izbori, Izbori za EU parlament, kritika, politika, Vlada
Studija univerziteta u Jeni o njemačkoj piratskoj stranci
Upravo su objavljeni rezultati reprezentativne studije datirani današnjim danom. Ukratko ću objaviti podatke o članstvu koji sami po sebi usmjeravaju ka uzrocima današnje krize stranke na saveznoj razini (berlinski pirati ne padaju ispod7% no oni su posebna priča, o tome sam već pisao.)
Nakon ulaska berlinskih pirata u parlament u rujnu 2011., pirati su na krilima tog uspjeha ulazili u parlamente ostalih saveznih država. Odmah su se počeli pojavljivati stereotipi o članstvu koji su ovdje uglavnom potvrđeni. Radi se dakle o mladoj stranci čiji su članovi zasićeni klasičnom politikom, pretežno muškarci i to samci, kompjutorski pismeni iz medijske ili računalne branše.
Potvrđena je i teza da su nezadrživ rast broja članova i jak medijski interes bili prezahtjevan izazov za krhke stranačke strukture.
Najporazniji podaci su o spolu članova, samo 12% članstva čine žene, Ljevica i Zeleni, jedine meni zanimljive stranke za usporedbu imaju identične postotke o 37% članstva.
Pirati su po starosti članova mlada stranka, četvrtina ih ima 26-30 godina, prosječna starost člana stranke je 39 godina, što ih čini najmlađom relevantnom njemačkom strankom, ali taj prosjek je 2011. iznosio 29 godina, prosjek članstva Zelenih je 46 godina.
Osim manjka žena imageu stranke čudaka doprinosi i podatak koji isto tako jako odskače od statistike ostalih stranaka, 58% članstva čine samci, samo 34% je ili oženjeno ili živi u nekoj vezi.
Stranku čini posebnom i nezadovoljstvo funkcioniranjem demokratskog parlamentarnog sustava. Dok je na uzorku cijelog stanovništva postotak zadovoljnih 51% kod pirata se radi samo o 13%.
Zanimljivo je da je zadovoljstvo unutarstranačkim odnosima u stranci usprkos stalnim medijski forsiranim sukobima veće nego na uzorku ostalih njemačkih stranaka.
Izabrao sam samo rezultate koji govore sami za sebe, za dublju analizu nama stranački aktivnim jako važnih pitanja kao što su određene promjene kod prioritetnih piratskih tema bit će vremena nakon hrvatskih izbora.
Autor:
Goran Kauzlarić, kandidat Piratske Stranke Hrvatske za EU parlament
Oznake: pirati, izbori, Njemačka, politika, stranke
subota, 06.04.2013.
U EU ulazimo siromašni!…A zašto je tomu tako?…
U dilemi…
Dok sam razmišljao o čemu bih pisao, pročitao sam članak u jednim dnevnim novinama s naslovom:
“Hrvatska bez srednjeg sloja. U EU ulazimo siromašni!“
A zašto je tomu tako?
Isprva si kažem, druge države članice nisu pri kraju stoljeća imale krvavi rat na svom teritoriju… A opet… Ni Česi i Slovaci (Čehoslovačka), koji su imali slično državno/društveno uređenje kao i naša tadašnja zemlja, također nisu vodili besmisleni rat..
Onda, u čemu je stvar?… … pitam se.
Sve dosadašnje vlade, pokazuje se, radile su samo i isključivo u korist raznih interesnih skupina. Grubi je primjer Tuđmanova teza o 200 bogatih obitelji. Nikako za društvo, narod, građane. Aa baš ni za državu, koju su i prezadužili, a neki i opljačkali….
Kako je to moguće!?...Zar narod i građani ne vide, ne čuju, ne mare!?…
To se tako samo doima. Ljudi vide sve, ali građani ne komuniciraju dovoljno. Ni međusobno niti sa strukturama vlasti. A ni moderne države danas nisu isto što je Atena bila prije 2500 godina. Jednom u četiri godine na birališta izađe samo po 30-40 posto upisanih birača. Ljudi ne izlaze jer ih se ništa ne pita i misle da ništa ne mogu promijeniti.
Demokracija?…
Kako to promijeniti?…A može se!
Onako kako su u nekoliko dana ljudi putem interneta prikupili pet milijuna kuna za Noru. Imali su osjećaj da se to može i mora učiniti, a imali su i čime. Tu je internet. Tako su se slično u svijetu, pa i u nas, okupilo mnogo ljudi svjesnih nedemokratske podvale oko akcije STOP ACTA. I uspjeli su. U nas je iskustvo o tome “kako promijeniti postojeće stanje” politički sazrela i sudionici su, svjesni mnogih drugih problema i rješenja nadohvat ruke, osnovali stranku… Piratsku stranku. U nju sam se odmah uključio, neko vrijeme vrlo neformalno, izradom vizualnih elemenata i mnogo toga drugog za što su potrebna grafička znanja.
U nešto manje od dva-tri mjeseca ondje su slabije upućeni počeli razgovarati o “fluidnoj demokraciji” tj. “e-demokraciji” kao obliku direktne demokracije koju Piratska Stranka razvija kao platformu za buduće upravljanje državom, odozdo… A to će vam poglavlje mnogo bolje pojasniti kolega Marko Sučić.
Pa da se ja vratim na moje glavno pitanje…A zašto je tomu tako?
Gdje smo bili mi?
Svi mi, građanke i građani Hrvatske? Sve smo vrijeme tu, sve vrijeme slijepo svake četiri godine gajimo nade da će sljedeće četiri biti bolje! Neće, jer nema na temelju čega. Po ovome kako danas stvari stoje, bit će sve teže i teže jer se ništa bitno ne mijenja. Bit će jedino bolje ako 99,9% građana izađu na izbore i okrenu ploču. Zato se i nitko ne zabrinjava zbog sve manjeg odziva birača. Snaga aktivista stranačkih mašina bolje dolazi do izražaja. Ako počnemo graditi odnose temeljene na transparentnosti, odgovornosti i radu, političari dosadašnjeg kova izgubit će i zanimanje za takvu politiku.
Kako?…
Dio rješenja je gotovo tehničko. Uvođenjem programskih rješenja otvorenog kôda (Open Source) u sve državne i lokalne institucije smanjit će se dio troškova na licencije. Postojeću neučinkovitu mašineriju državne uprave podvrgnuti osnovnom kriteriju: učinkovitosti. Izbaciti sve nepotrebne papirne procedure sigurnim umrežavanjem u elektroničkom obliku. To će ujedno čuvati okoliš i energiju. Unificirati sve upravno-pravne postupke koristeći OIB, te elektronske potpise.
”Fiskalizirati državu”: ako porezna uprava želi znati za svaku lipu u gospodarstvu, građani moraju znati za svaku kavu u uredima, imena sudaca kojima se gomilaju predmeti. Rječju transparentnost u kojoj će biti svima vidljivo na što se sve troši državni proračun.
Iznimno nam je važno poticanje obnovljivih izvora energije u svim državnim i lokalnim institucijama, uredima, i preostaloj državnoj imovini koja je u funkciji. Ona imovina koja nije u funkciji, a ima je puno, treba se što jeftinije i učinkovitije oploditi. Bez kalkulacija o tome tko se za to zanima, nego s kakvim inicijativama dolazi. A to je samo djelić onoga što se može učiniti odmah i – neka vas ne plaše – jeftino.
Stoga sve Vas, građanke i građani Republike Hrvatke pozivam:
MIJENJAJMO LOŠE ZAKONE ZAJEDNO!!!
Izađite na izbore, i pokažite da ste 99,9% naspram 0,1%!
Ovoga puta TI BIRAŠ!!!
Juraj Fleiss, 30. Ožujka, 2013
P.S. Ljubazno je od Vas da ste čitali moja razmišljanja i Hvala Vam na tome!
Oznake: pirati, EU, izbori, ppeu, politika, stranke
petak, 05.04.2013.
Hrvatska Piratica u Bruxellesu
Negdje u bespućima interneta, u jednoj sam prepisci u nekom svojem postu obećala da će moj idući blog imati fokus na našim stajalištima, ili mojim stajalištima u ulozi nositeljice liste Piratske Stranke na izborima za Parlament EU.
Otkad sam sudjelovala u toj prepisci dogodilo se mnogo toga zanimljivog. Pokušati ću, opisujući događaje i doživljaje u posljednjih nekoliko dana, reći nesto i o tome za što se to mi, pirati, zauzimamo.
Vjerojatno vas većina koji pratite našu predizbornu kampanju zna da sam početak tjedna provela u Bruxellesu. Vjerojatno znate i da trenutačno u Europskom Parlamentu sjede dvoje zastupnika iz redova švedske Piratske Stranke. Mozda čak i znate da se oni zovu Amelia Andersdotter i Christian Engström. Ako ste zaista dobro upućeni znat ćete i da su u Europskom Parlamentu dio zastupničke grupe Green/EFA.
Poziv da svoje kolege posjetim na njihovom radnom mjestu dobila sam u vrijeme konferencije Europskih pirata nedavno u Zagrebu. Taj je poziv otprilike glasio ovako: ‘Doći ćeš u parlament, snimit ćemo kratki promotivni video i to je, otprilike, to!’. Dakle, to je kratko snimanje bilo sve na što sam bila spremna. Već i samo to mi se činilo kao prilika koja se političarki iz mlade stranke pruža samo jednom u životu. Naravno, poziv sam oduševljeno prihvatila. I tko bi, uostalom, odbio mogućnost da barem na nekoliko sati zaviri u zgradu Europskog parlamenta, prošeće hodnicima nečega što je puno više od obične zgrade, ustanove u kojoj se donose zakoni koji utječu na svakodnevni život svakog građanina Europske unije!
U Bruxelles sam stigla ovoga ponedjeljka poslijepodne. Boravak je isplanirao, a kasnije i vrlo uspješno koordinirao Amelijin tajnik i voditelj ureda Mattias Bjarnemalm.
Kad sam izlazila iz aerodroma s upaljenom kamerom dočekali su me Mattias i kolega, za kojega ću kasnije saznati da se zove Felipe Gonzalez Santos i da je član španjolske Piratske Stranke te stažira u uredu Amelie Andersdotter.
Sjeli smo u prvi taksi dok je Felipe sa upaljenom kamerom budno pratio svaki naš pokret. Mislila sam da se vozimo prema stanu u koji su me smjestili. Pogrešno! Mattias je odlučno dobacio taksistu: ‘U parlament!’. Nisam mogla skriti čuđenje. Već je debelo prošlo 20 sati, a ja ipak dolazim iz zemlje gdje se s posla u pravilu odlazi 15 minuta ranije, a samo u vrlo rijetkim iznimkama satima po završetku radnog vremena.
Dolazimo i do zgrade Europskog parlamenta. Predamnom je impozantna građevina, ali trudim se izgledati kulerski, sakriti uzbuđenje, a zapravo bih najradje skakala poput malog djeteta. Ipak sam na samom ulazu u instituciju koja mi može pružiti priliku da konačno počnem raditi na tome da sugrađanima pokažem kako su promjene moguće i dostižne. Da im pokažem kako i Hrvatska ima priliku konačno okrenuti se boljoj budućnosti.
Dobivam prvu akreditaciju i ponovno zauzimam kulerski stav, kao da je to procedura koju sam prošla već barem desetak puta.
Imam osjećaj da se gubimo po labirintima tih nepreglednih hodnika, ali Mattias zna točno kuda me vodi. Za nekih pet minuta, što hodanja, a što vožnje liftom, eto nas u njegovom uredu.
Već sam na početku spomenula da sam mislila da u Bruxelles dolazim snimiti kratki promotivni video. Možete zamisliti moje čuđenje kad mi je Mattias na zaslonu računala pokazao raspored za sutrašnji dan! Vjerujem da je taj raspored izgledao vrlo slično poput dnevnog rasporeda svakog drugog parlamentarca, a sadržavao je precizno određene termine sutrašnjih sastanaka. Popis imena bio je zaista impresivan. Ili se radilo o iskusnim političarima čiji stavovi se ni u čemu ne kose sa stavovima pirata, dapače, rekla bih da se savršeno nadopunjuju, ili se radilo o aktivistima koji vrijedno rade na promicanju mrežne neutralnosti, zaštite podataka i ostalih nama jako dobro poznatih ideja. No, krenimo redom.
Prvi je susret bio s Edouardom Gaudotom, koji je dio strateške jedinice grupe Green/EFA odgovorne u parlamentu za europski istok. Nakon tog sastanka postalo mi je jasno da je sastanku, osim da se obavijestim o radu same njegove jedinice, svrha bila i da me pripremi za sljedeći sastanak. Nisam dobila nikakve posebne savjete ili upute, tek zagonetnu napomenu da ću se uskoro susresti s osobom čije će mišljenje o meni i onome za što se zapravo zauzimamo biti presudno u procjeni mene, kao buduće suradnice spomenute grupacije.
Bio je to susret s njih dvoje, Danielom Cohn-Benditom, supredsjednikom parlamentarne grupe Green/EFA i Vulom Tsetsi, glavnom tajnicom grupacije. Nakon što smo se upoznali sastanak kreće drugačije nego onaj prije njega. Ovoga puta ja predstavljam fokus naše kampanje i djelovanja u Europskom parlamentu. Za početak se zahvaljujem domaćinima što su poželjeli upoznti s mojim radom i počinjem opisivanjem političke i socijalne klime u Hrvatskoj. Iako Hrvatska još nije članica Europske unije, uviđam da domaćini jako dobro poznaju situaciju u mojoj zemlji. Možda se baš zato na njihovim licima ukazao smješak, kao znak odobravanja, kada sam glavnu ideju naše kampanje, ali i budućeg rada, sažela u jednu jedinu riječ – transparentnost.
Predstavila sam im glavnu nit vodilju naše kampanje, a to je da je naša stranka jedina koja će građanima ponuditi mogućnost da demokraciju prakticiraju svakodnevno, a ne samo u dane izbora. Transparentnost sam također povezala s odgovornošću koja bi je neizbježno dugoročno pratila i spriječila da nam se ikada više ponove korupcijske i ine afere kojih smo se nagledali u posljednjih dvadesetak godina.
Bilo je očito da je sastanak prošao dobro. Naglasili su mi da im se slobodno obratim kad god mi zatreba pomoć, kao i da bih dio današnjeg dana trebala iskoristiti da se upoznam s radom odbora kojih u Parlamentu ima 28. Sve to da bih se na kraju odlučila za one u kojima bih najviše koristila svojim biračima. U tom me susretu posebno oduševilo što su mi se svi obraćali kao budućoj zastupnici! Nitko nije pokazao niti najmanje sumnje da ću od 1. srpnja biti njihova suradnica. Toliko su uvjereni u moj, i u uspjeh Piratske stranke!
Sljedeći je sastanak bio malo neformalniji. Na kakvih pola sata smo izašli iz zgrade parlamenta i u ugodnom obližnjem kafiću našli smo se s Laurance Van de Walle, političkom savjetnicom grupe Green/EFA u industrijskom odboru i Cristianom Bulumacom, piratom iz Rumunjske koji radi za projekt ‘Joinup’ Europske komisije. Razgovarali smo ponovno o parlamentarnim odborima. Svaki zastupnik mora sudjelovati u radu jednog, iako najčešće radi u dva odbora. Kako su moji izbori bili da radim na promicanju transparentnosti zajednički smo pročešljali rad nekoliko odbora. Nekoliko ih je na mene ostavilo dojam radnih tijela u kojima bih se dobro snašla i u kojima bih najaktivnije mogla raditi na promicanju transparentnosti. Budući da je ideja da imamo predstavnike u što više odbora, kako bi naš utjecaj bio rašireniji, fokusirali smo se na nekolicinu njih. Na kraju dana svoj izbor sam uspjela suziti na tri. Koje to, vidjet ćete u novoj epizodi #exile6e web videa.
Približilo se i vrijeme ručka. Zbog gustog rasporeda i ručak je bio radni. Mattiasu i meni pridružile su se Kirsten Fiedler i Marie Humeau, zagovornice udruge EDRI (European Digital Rights). Uz ručak smo raspravljali o temama kao što su zaštita podataka, reforma copyrighta u digitalnoj eri, DRM-u, trenutnim mjerama EU o nadziranju građana, korporativnoj cenzuri i sl. Darovali su mi ogroman broj edukacijskog materijala koji su cure skidale s police, eldorada svakog pravog pirata. U njihovom sam se uredu također srela i s Joeom McNameeom, izvršnim direktorom udruge EDRI i sa Raegan MacDonald, dugogodišnjom političkom analisticom u Accessu. Koliko sam ja bila oduševljena upoznavanjem s nekim tko stoji iza Accesa, čiji rad iznimno cijenim, toliko je i ona bila oduševljena kada je saznala da su naši pirati jako dobro upoznati sa njihovim radom.
Nakon ručka vraćamo se u zgradu, jer smo imali dogovoreno snimanje sa Ameliom Andersdotter i Christian Engströmom, već spomenutim zastupnicima iz švedske Piratske stranke. Snimanje je bilo u vox boxu. Vox box je zapravo okrugli stol okružen trima kamerama i opremljen jednako kao i svaki drugi televizijski studio, a u njemu parlamentarci imaju priliku snimati kratke debate.
I vaša piratica u Bruxellesu dobila je priliku okušati se u vox boxu gdje sam kojih 15 minuta s Ameliom i Christianom razgovarala uglavnom o piratskim temama. Iako je to snimanje isprva bilo zamišljeno kao isticanje mene, kao kandidatkinje i buduće zastupnice, spontano se pretvorilo u intrevju, u kojem sam uglavnom ja pitala pretpostavljajući da bi odgovori mogli biti zanimljivi našoj javnosti.
Moram biti iskrena i napisati da se upravo u vox boxu primjetilo moje neiskustvo, da još nisam političarka, nego samo obična djevojka s ogromnom željom da sudjeluje u stvaranju bolje budućnosti. Primjetilo se da pred kamerama osjećam pritisak, da mi rečenice još prečesto zapinju isprekidane poštapalicama kao sto su: hmmmm, aaaa i sl. Ali to me nije obeshrabrilo. I vještina javnog govora je nešto što se da usavršiti, a do tada, baš to moje neiskustvo mogu iskoristiti kao prednost. Ono je indikator moje iskrenosti i autentičnosti, kako je to jednom rekao moj nizozemski kolega.
Po završetku snimanja, požurili smo se na sastanak sa Reinhardom Bütikoferom, supredsjednikom Europske zelene stranke. Razgovarali smo o problemima na koje su Zeleni trenutno najviše usmjereni, pa smo se u razgovoru dotakli tema kao što su GMO hrana, kampanja ‘Za Europu slobodnu od GMO-a’, pretjerani izlov ribe, reforma agrikulturalne politike i sl. Ponovno sam dobila mnoštvo materijala u obliku letaka i pamfleta i savjet da s kolegama u Hrvatskoj prodiskutiram o spomenutim pitanjima kako bi mi se mogao poslati i dodatni materijal, istraživanja, statistike i sl.
Za kraj, sastala sam se s političkim savjetnikom grupe Green/EFA u Odboru za kontrolu budžeta Henkom Prummelom. Bilo je izuzetno poučno zadržati se u razgovoru sa osobom čiji se staž u institucijama EU broji u desetljećima. Nakon što sam mu ukratko sažela događaje dana, on me je detaljno uputio u rad spomenutog odbora i za kraj, zaželio mi sreću u daljnjem radu. Na odlasku, pozdravio me riječima: ‘Vidimo se u srpnju!’.
U ovom nastavku sažela sam svoj dan u Parlamentu EU koliko god sam mogla. A svejedno je tekst ispao poprilično opširan. Sada si možete zamisliti kako je izgledao cijeli dan. Ako atmosferu i tempo još nisam uspjela dočarati do kraja, pokušat ću jednostavnim nabrajanjem: puno trčanja hodnicima, puno sastanaka, još više izuzetno interesantnih razgovora, pokoja kava, radni ručak i uz sve to, kamera je uvijek tu negdje. Bio je to izuzetno produktivan utorak, dan za pamćenje i poprilično sam sigurna da nema dovoljno jakih riječi kojima bih mogla opisati koliko sam sretna što se prilika da iza sebe imam jedno takvo iskustvo pružila upravo meni.
Nakon takvog dana, naravno, zaslužili smo i par sati opuštanja. Počeli smo večerom na kojoj se Mattiasu i meni pridružio Ulf Pettersson, još jedan kolega iz ureda Amelie Andersdotter. Potom smo se u pubu London Calling sastali s desetak belgijskih pirata. Srećom, belgijski zakoni dozvoljavaju da im i stranci budu u članstvu političkih stranaka pa sam te večeri postala i članica belgijske Piratske stranke!
Sve u svemu, sve oko mog boravka u Bruxellesu me oduševilo i nadmašilo je sva moja očekivanja. Ne mogu dočekati ponovno se vratiti tamo i sada mi taj 1. srpanj djeluje tako daleko. Ali sve u svoje vrijeme! Nakon što se samo malo odmorim od puta, vraćam se kampanji u Hrvatskoj i to mirne savjesti. Uložila sam puno truda da dostojno predstavim stranku i sebe. I pripremila nam teren u Bruxellesu.
Autor:
Maša Utković, predsjednica Piratske Stranke Hrvatske i kandidat za EU parlament
Oznake: pirati, EU, izbori, ppeu, politika, stranke
Prostorije za izborno sjedište / headquarters
Za vrijeme izbora (EU i lokalnih) nam trebaju mjesta, fizičke prostorije u kojima bi se sastajali odnosno u kojima bi bili materijali za dijeljenje i slično.
Takve prostorije nam trebaju u svakom većem mjestu gdje nas ima, znači barem Zagrebu i Rijeci, a moguće i ostalim mjestima. Da li možete ponuditi takvo mjesto ili imate ideju kako bi se do njega došlo za male ili nikakve novce?
Mjesto bi trebalo biti lako dostupno, recimo u centru grada, trebalo bi imati Internet vezu (wifi), i više ljudi bi trebalo dobiti ključ za njega. Sve ponude na info @ pirati.hr!
Oznake: pirati, izbori, politika, stranke
četvrtak, 04.04.2013.
Zašto radim sve ovo?
Sudjelovanje u Piratskoj stranci mi je prirodni nastavak nastojanja oko promicanja i educiranja o načinima na koje tehnologija može pomoći ili preporoditi svijet u kojem živimo. Iako će Facebook uskoro navršiti 10 godina postojanja a Google 15, javna uprava i zakonodavstvo kod nas ali i u svijetu još uvijek postupaju kao da se ništa nije promijenilo u posljednjih 100 godina. Piratski pokret je velikim dijelom nastao da istražuje i ukazuje na nove načine za izravnije sudjelovanje građana u vlasti koji su sada postali mogući, a koje se još uvijek ne koriste. Pri tome se oslanjamo na Internet za ideje kao što su e-Demokracija ali tehnologije ne smiju biti same po sebi cilj – bitna je edukacije i transformacija svih dijelova društva tako da bude očuvan balans potreban za sretan život, te velika količinu edukacije koja se mora provesti. U Hrvatskoj ima kvalitetnih ljudi i primjera da se može drugačije i treba biti uporan u svojim djelovanjima.
Osnove razmišljanja i djelovanja Piratske stranke u Hrvatskoj i većine sestrinskih stranaka u inozemstvu su poticanje razmišljanja o tome kako nove tehnologije mogu promijeniti način života, stvaranja i implementacije politika te smanjenje velikog jaza između onog tehnologije i svakodnevnog društva. Pitanje jesu li Pirati lijevi ili desni je jednako relevantno kao i pitanje jesu li za kralja ili za crkvu – to su staromodni koncepti koji će zasluženo otići u povijest. Piratska stranka je u jedinstvenoj poziciji da nije opterećena starim i izlizanim temama. Pitanja megalomanskih društvenih uređenja, ultranacionalnih ideologija i povijesnih spletkarenja su nešto u čega nećemo i nemamo potrebe ulaziti. Mladi ljudi koji su budućnost danas žive na Facebooku, a ne u prošlosti, razmišljaju o digitalnim valutama i solarnim elektranama umjesto o markama i nafti, žele biti ravnopravni dio globalnog svijeta bez granica.
Pirati su globalni pokret i shvaćaju da je u zajedništvu moguće postići puno više nego pojedinačno. Europska unija nije lijek i rješenje za sve probleme, ali treba realno reći da većina problema Hrvatske nije niti uzrokovana izvana niti će biti riješena izvana. Nadam se da će Europska unija biti prilika za sve nas da probamo nešto novo i bolje.
Hrvatska će imati 12 zastupnika u Europskom parlamentu koji će svakodnevno morati surađivati ili nadmetati se sa 754 druga zastupnika iz Europskih zemalja. Uloga Piratske stranke je nadnacionalna i njeni ciljevi služe svim Europljanima bez obzira na nacionalnost, ali nisu trivijalni. Aktivnosti zaštite privatnosti, reforme autorskih i patentnih prava – koja su akutno relevantna i u temama kao što su genetski modificirani organizmi (GMO hrana), veće korištenje tehnoloških i komunikacijskih mehanizama za transparentniju i efikasniju upravu, te oporba nekontroliranoj i štetnoj privatizaciji javnih dobara kao što su vode, šume, rude i državna imovina, se ne tiču samo apstraktne Europe nego i konkretne Hrvatske. Zbog članstva u Europskoj uniji, propisi doneseni na razini EU će imati utjecaj na život u Hrvatskoj, a mjesto na kojem se taj utjecaj može pozitivno usmjeriti je upravo Parlament EU.
Autor:
Ivan Voras, kandidat Piratske Stranke Hrvatske za EU parlament
Oznake: pirati, EU, izbori, ppeu, politika, stranke
srijeda, 03.04.2013.
Naivac u politici
Nije potrebno nabrajati vam sve principe piratske politike, drugi su to napravili i sve vam je jasno, ako nije, jednostavno izguglajte, i to je to, riječi ionako bez djela ništa ne znače.
Što ću ja konkretno napraviti ako me izaberete u visoku politiku ? Ništa, nastavit ću živjeti kao dosad, promijenit će se to što će mi društvo umjesto domaće odabrane ekipe činiti i europski pirati, ljudi s kojima dijelim isti san, propitkivat ću se što možemo zajedno napraviti za promijeniti društvene odnose jer složit ćemo se, situacija je očajna, ništa ne valja.
Ljudi se ubijaju radeći od jutra do noći besmislene poslove da bi preživili i prehranili obitelji. Kad dođu doma i žele se opustiti čuvari morala im određuju što je dobro za njih, farmaceutska industrija što je dobro za njihovo fizičko zdravlje i što će im omogućiti da mogu zaspati i nastaviti po starom. Od radnog mjesta do doma, na svakom koraku kontrolori, najbezazleniji su još oni u tramvajima i autobusima.
O čemu ću komunicirati s europskim kolegama ? Zašto se uopće udružujemo u život u zajednici ? Ako se već udružujemo zar nije moguće da nam zajednica ili društvo, kako volite, osigura ispunjenje osnovnih potreba, ne tražim puno, hranu, piće, krov, osnovne režije, mobilnost ili prijevoz, školovanje, zdravstvenu zaštitu, dostupnost svega što me zanima na internetu ili stručno rečeno neutralnost mreže. Može se to nazivati kako to rade njemački pirati, bezuvjetni temeljni prinos, pojmovi me ne zanimaju.
Oke, pričat ću o tome, zar me za to plaćate. Ne, svakako ću probati doprinijeti zajedničkom cilju, a taj je da se pojedinci u svom kratkom zemaljskom životu ostvare u svoj punini svojih jedinstvenih bića. Ne radim dobro, pa smijenite me.
Likvidna demokracija putem platformi za e demokraciju služi da me u svakom trenutku možete pitati zašto to ne radim onako kako sam obećao i u krajnjoj liniji izglasati mi nepovjerenje. Ona vam osigurava i to da ne morate trošiti previše vremena na stvari koje vas ne zanimaju , recimo finese gospodarstvene politike, pa za svaku temu možete delegirati svoj glas osobi od povjerenja tako da na primjer u razgovor o oporezivanju vikendica Linić starta sa 5000 glasova, Škegro 4999 ako ste dovoljno zaostali da glasove i dalje bjanko dajete vodećim strankama, glupost nijedan sustav ne može zabraniti.
Pitate me jesam li lijevo ili desno u politici, fulali ste loptu, trenutno me zanimaju kategorije gore i dolje, milijarderi i prosjaci.
O besplatnom internetu, prijevozu do radnog mjesta, školstvu, zdravstvu, efikasnosti javne uprave, transparentnosti na svakom pojedinom javnom području nećemo ni raspravljati, to su stvari koje se podrazumjevaju.
Nadgledati vlast, a ne pojedince !
Ovo sam napisao iz glave na prvu, štopao sam vrijeme, tridesetpet minuta, svakako ćemo nastaviti tražiti rješenja za probleme zajedno, ako ništa preko bloga na kojem se skoro svakodnevno preispitujem već punih osam godina, nema svetih krava, nema bogomdanih vladalaca.
I da, svakako bi sa zadovoljstvom slušao što mi želi reći Marina Weisband, mlada njemačka političarka, kada tvrdi da je jedan od osnovnih problema društva što je naivnost potcijenjena u politici.
Autor:
Goran Kauzlarić, kandidat Piratske Stranke Hrvatske za EU parlament
Oznake: pirati, EU, izbori, politika, stranke
